Negdje između života i smrti, budnosti i sna

Lavlje čeljusti
24. juna 2018.
Faradejev kavez
10. decembra 2019.

Negdje između života i smrti, budnosti i sna

 

Mogao je zaplakati nad sobom svaki dan najmanje pet do deset puta. Mogao je sate provesti blijedo buljeći ni u što. Mogao je dane, mjesece provesti unutar zidova jedne sobe. Mogao je godine provesti u vlastitoj glavi. Nije se previše kretao, držanje mu je oslabilo. Glava je pognuta, gleda u stranu. Lice se u sebe povuklo, ukočilo i obraze objesilo. Usne su se izravnale. Oči su se iza maglenog pogleda skrile. Disanje se isprekidalo, dah se dvostruko skratio. Pokreti su okrutili, dodiri otupili.

Opsesija vlastitom pojavom, vanjskom i untarnjom. Vanjsku osuđuju stvarni i zamišljeni ljudi, dok unutarnju osuđuje on.

“ Tvoje oči su mrtve“ , “ Ti nisi tu“, „Šta ti je s facom? Izgledaš ko’ mrtvac“, “ Mrtvo si tijelo“, “ Jel može malo življe?“ „Ne izgledaš najbolje, jesi dobro?“ ,“ Ovaj izgleda kao da će zaplakati“

Vidjeno (31) puta