­Odavno nisam hodao ovim putem. Ugodno kontemplirao. Bio visoko iznad  svega. Tvoj miris na mojoj majici, koju neko vrijeme nemam namjeru baciti među prljavi veš, rasplamsava svu moju strast. Gdje sam bio svo ovo vrijeme? Konačno sam osvijestio svoj ignorantski odnos prema svemu suštinski lijepom što mi je univerzum nudio. Prokleta rezistentnost me je ogolila a iracionalni strah umorio. Bez dovoljno snage da se nastavim odupirati, moje tijelo se najzad opustilo. U mraku novembarske kišne noći dok je napolju jako grmilo, u autu parkiranom na mirnom mjestu bez ljudi, s pogledom na svjetla kuća ispod brda u daljini, nježnost i ranjivost tvoga bića su jednostavno osvojili moj um. Sjene na tvome licu, tvoje usne.. Taj opojni trenutak još uvijek nije izgubio nimalo svježine. Taj osjećaj bezbrižnosti, ne zato što se nalazimo u Faradejevom kavezu, već zato što smo zajedno. Povučeni potezi i dužina ove partije se kose sa poznatim pravilima igre ali ista još uvijek traje. Matiran sam, ali ne razmišljam o porazu. Štaviše, ova impresija donosi energiju i djeluje oslobađajuće. Želim ostati ovdje s tobom..

Vidjeno (49) puta